Divljač naših staništa koja pripada porodici kuna ubrajamo kunu zlaticu, kunu bjelicu, lasicu malu i lasicu veliku, jazavca, tvora i vidru. Sve ove vrste ubrajamo u sitnu dlakavu divljač. Prema lovnom zakonodavstvu neke od ovih vrsta su trajno zaštićene (velika lasica i vidra). Jazavac i kuna zlatica su lovostajem zaštićen a divljač, a za tvora i kunu bjelicu nema lovostaje.
Zajedničke osobine pripadnika ove porodice su dugoljasto, elegantno i vitko tijelo i kratke noge koje imaju 4 – 5 prstiju koji završavaju jakim pandžama. Pandže se ne mogu uvući između jastučića prstiju. Zubalo im je jako gdje dominiraju očnjaci i imaju 38 zuba. Pretežno se hrane mesom premda među njima ima i onih koji uzimaju i biljnu hranu kao ne primjer jazavac.
Tijelo im je prekriveno finom, nježnom dlakom pa su u prošlosti uglavnom bili lovljeni zbog krzna koje je bilo na cijeni. Dlaka u jazavca je gruba i nije tako nježna kao u ostalih pripadnika ove porodice.
Ovu porodicu karakterizira pojava embriotenije. To je pojava gdje se razvoj ploda izrazito usporava, pa se tako embrionalni razvoj može produžiti i na godinu dana. Dakle razvoj ploda se ne zaustavlja za vrijeme embriotenije već se usporava. Ovo omogućuje ženki da okoti mlade u najpovoljnije doba godine kada je olakšano podizanje mladih. Komunikacija i označavanje teritorija obavlja se pomoću sekreta koji je produkt perianalnih žlijezda, a neke ovaj sekret koriste za samoobranu kao npr. tvor.
Izgledom sliči na kunu zlaticu, ali je manja od nje. Dlaka joj je sivo smeđe boje, a podbradak joj je bjelkast. Na grlištu, vratu i prsima ima dlaku bijele boje koja se pri kraju račva, a sami krakovi se spuštaju na prednje noge. Tabani nisu obrasli dlakom, a rep joj je kraći i tanji nego u kune zlatice. Ima 38 zuba od kojih se ističu jaki očnjaci.
Stanište su joj šume, kamenjar i napuštene kuće. Spolno zrela ženka pari se u 7. i 8. mjesecu, a koti u 4. i 5. mjesecu slijedeće godine. Leglo ima jednom godišnje i okoti 4-5 mladunaca. Žive samostalno, ali u doba parenja mužjaci se približavaju ženkama. Izvrsni su lovci, a svoju lovinu hvataju noću. Dobri su plivaći i lako se provlače kroz uske pukotine. Neprijatelji su joj orlovi, sove ušare, lisice i divlje mačke.
Kuna zlatica je dugoljasta, elegantna i okretna životinja koja živi u listopadnim i crnogoričnim šuma diljem Srednje i Sjeverne Europe, kao i nekim dijelovima Azije.
Tijelo joj je prekriveno nježnim svilenkastim dlakom tamno smeđe boje, koja je na leđima i nogama tamnija, a na kraju tijela nosi dugi, kitnjasti rep. Dlaka na trbuhu je žućkaste boje. Po građi tijela mužjak je malo veći u odnosu na ženku. Dugačka je od 50 do 55 cm, a rep oko 35 cm. Težina tijela joj je oko 1,5 kg. Ovo je naša autohtona divljač.
Unatoč tome što se brzo kreću po svojem terenu, odlični su penjači po drveću, ove noćne životinje prije svega vode arborealni stil života. Oni su usamljena stvorenja koja za svoje skrovište često koriste pukotine na stijenama, napuštena gnijezda ptica ili vjeverica. Kuna zlatica je po prirodi teritorijalna životinja, odana svom staništu, koje obilježava mirisom svojeg izmeta. Aktivne su noću kada odlaze u lov, a tokom dana se odmaraju u svojim skloništima. Hrane se prvenstveno sitnim glodavcima kao i svim životinjama koje može savladati (zec, fazan, vjeverica, puh, miš, nejako lane). Sladi se jajima ptica, medom, ali i slatkim plodovima. Mužjak i ženka skupa su samo tijekom sezone parenja koje se odvija od lipnja do kolovoza, a naknadno i u siječnju i veljači.
Nakon kopulacije, odrasla ženka prolazi usporenu implantaciju koja se uglavnom javlja tijekom veljače-ožujka. Ova pojava se naziva embriotenija. Embrionalni razvoj traje mjesec dana, a zatim ženka rađa 3-5 mladih krajem ožujka ili tijekom travnja.
Pri rođenju, potomci su gluhi, slijepi i bespomoćni, težine samo 30 g. Oči im se otvaraju nakon 34 do 38 dana starosti. Mlade kune zlatice počinju napuštati svoje leglo kada navrše 7-8 tjedana starosti, ali potpuno samostalni postaju sa 12-16 tjedana starosti. Mladunci postižu spolnu zrelost u dobi od 14 do 15 mjeseci. Može doživjeti starost od 10 do12 godina. Imaju malo neprijatelja, a najopasniji su divlja mačka, ris i lisica. Od bolesti najopasnija je bjesnoća.
Tibor Andreanszky
Preuzeto iz www.energijapozitiva.com
