Obični (poljski) zec (Lepus europeus)

Opis

Poljski zec tipičan je predstavnik svoga roda. Leđa su u srednjem dijelu smeđa. Kako su pojedine dlačice trobojnice (svijetlosiva odozdo, crna u sredini i smeđa iznad), crna boja je izražena i na leđima.

Sivi tonovi su izraženiji na leđima. Prsa i bokovi crvenkasto su smeđi, a trbuh potpuno bijel. Rep je crn odozgo, bijeli odozdo. Uši su mu dulje od dužine glave, a stražnje noge su mu duže od prednjih. Šape su mu posve obrasle dlakom. Odrasli zec teži prosječno do 4 kg.



Život

Aktivan je danju i noću. On je usamljenik i ostaje na svom teritoriju cijelu godinu. Dobar je trkač koji se spašava od grabežljivaca, posebno brzom trkom. Hrani se uglavnom zelenim dijelovima biljaka, ali prehrana je vrlo ovisna o sezoni. Mekane stolice bogate vitaminima, koje se izlučuju tijekom dana, ponovo se gutaju (koprofagija).

Parenje započinje zimi. Glavna sezona parenja je od siječnja do rujna. Trudnoća traje 42 dana, a u leglu je 1-6 mladih koje su pokriveni dlakom i otvorenih očiju. Pri rođenju teži oko 150 g, sisa 17 dana. Odrasle životinje dostižu težinu nakon 240 dana.

Zečica se pari 2-3 puta godišnje. Ako su jajašca oplođena samo u jednom rogu maternice, jajašca u drugom rogu također se mogu oploditi prije rođenja. Dakle, zečica nosi embrije različitih dobnih skupina. Pojava koja je relativno rijetka naziva se superfetacija.

Životni vijek mu je 12-13 godina, međutim, u divljini su rijetki zečevi stariji od pet godina. Smrtnost je najveća kod mladih životinja u prvoj godini života. Najvažniji grabežljivac vjerojatno je lisica, a mladi zečići stradavaju od kuna i pasa lutalica. Velike gubitke uzrokuju poljoprivreda i promet.

Stanište

Preferiraju otvorene površine (polja, livade, pašnjaci), a mogu preživjeti i u šumovitom krajoliku

Tibor Andreanszky